Urugvajska premijera filma “Vitić pleše”
Urugvajska premijera dugometražnog dramskog dokumentarnog filma “Vitić pleše” redatelja i scenarista Borisa Bakala te nedavno preminulog koscenarista i montažera Martina Semenčića biti će 12. srpnja 2024. u slavnom ljetovalištu Punta del Est na 17. Cine Del Mar filmskom festivalu u 18.30h.
Svakog srpnja u posljednjih 17 godina u Punta del Esteu (Urugvaj) održava se Međunarodni filmski festival CINE DEL MAR, koji je započeo kao skromna revija filmova Mercosura i prerastao u važan međunarodni festival kakav je danas. S više od 90 filmova iz 24 zemlje, festival obećava biti prostor kulture i atrakcija najrazličitijih tema i, iznad svega, istinski neovisnog filmskog materijala napravljenog s apsolutnom kreativnom slobodom.
Festival će se održati od 10. do 14. srpnja u emblematskim i renoviranim prostorijama Gradske Općine Punta del Este, na Aveniji Gorlero i 30. ulici (Las Focas), čime se odaje nova počast 117. obljetnici osnutka ovog slavnog primorskog odmarališta, s ciljem podsjećanja na vremena kada je Avenija Gorlero bila dom više od 10 luksuznih kino dvorana, prepunih publike i s ekskluzivnim međunarodnim filmskim programom.
S dvije vrhunski opremljene filmske dvorane (“Benito Stern” i “Biblioteca”) te besplatnim ulazom za sve projekcije i aktivnosti, događaj je pravi kontrapunkt: neovisni filmski festival koji se održava usred zime i u glavnom primorskom odmaralištu Urugvaja.
Za ovo izdanje festival će ugostiti argentinske filmaše Axela Cheba Terraba (redatelj filma “El tropezón”), Waltera Tejbluma (redatelj filma “En la cabeza de papá”) te Pabla De Vitu (novinar i kritičar lista La Nación, koji će održati i predavanje o filmu), zatim urugvajske filmaše Oskara Vidala (Los Adioses) i Israela Mirendu (El actor), te ostale umjetnike iz Brazila i Sjedinjenih Država čija će imena biti naknadno potvrđena.
Festival Cine Del Mar svake godine dodjeljuje nagradu JORGE JELLINEK za najbolje filmske produkcije u nekoliko kategrorija: Nagrade žirija i Nagrade publike, a u spomen na ovog važnog urugvajskog novinara, filmskog kritičara, filmskog selektora i programera te filmskog glumca.
Festival sadrži osim informativnog dijela, s novostima i informativnim uzorcima, tradicionalno službeno natjecanje kratkih filmova svih vrsta te brojnih dugometražnih igranih i dokumentarnih filmova.
Film “Vitić pleše” prati, skoro 15 godina, istoimeni projekt umjetnosti zajednice Borisa Bakala i Bacača sjenki kojim se pokušava najrazličitijim konceptualnim umjetničkim sredstvima dovesti zajednicu suvlasnika do zajedničke obnove modernističkog arhitektonskog remekdjela arhitekta Ive Vitića. Film je imao svjetsku premijeru na 19. ZagrebDoxu, te od tada do danas igrao na festivalima u Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji, Bugarskoj, Mađarskoj, Indiji, Švedskoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Malti i Ecuadoru. Na 32. Danima hrvatskog filma “Vitić pleše” nagrađen je Specijalnim priznanjem, na festivalu u Stockholmu Posebnom nagradom za očuvanje sjećanja i kulturne baštine, na festivalima u Indiji (Ahmednagar) te Ecuadoru (San Antonio de Ibarra) proglašen je najboljim dokumentarnim filmom festivala, a na festivalu u Londonu dobio je čak tri nagrade: za najbolji film, najbolju produkciju i najbolju režiju.
Nakon ove urugvajske premijere slijedi daljnja distribucija po kinima u Republici Hrvatskoj te predstavljanje na još 10-tak domaćih i međunarodnih filmskih festivala samo u 2024.
Iz medija:
“Bakal razvija film s neboderom kao glavnim junakom, što se ispostavlja dijelom šireg aktivističkog angažmana i nanove uspostave svijesti o infrastrukturi u službi zajednice; ukratko, afirmira sve one vrijednosti koje se u suvremenim raspravama malicioznim zamjenama teza prokazuje kao atavizam socijalističkog naslijeđa….“Vitić pleše” najbolji je podsjetnik na korumpiranu okolinu i zajednicu nasilno organiziranu na temelju prava jačega. Bakal pak konkretni aktivizam, u smislu preseljenja na lokaciju i razvoja osnažujućih praksi među akterima, preobražava u dinamičan film prepun obrata, dokumentirajući ujedno razdoblje u rasponu od petnaestak godina.”Iva Rosandić, “Vitić pleše – ples protiv sustava”, Dokumentarni.net, 07.04.2023.
“Upravo je tema filma vrlo važna jer pokazuje ne samo kako umjetnici, odnosno pojedinci iz kulture potiču i pokušavaju ostvariti zaštitu i obnovu vrijednih zaštićenih spomenika kulture, dakle pojedinac za opće dobro, za zajednicu, nego i kako sustav u državi, čija je to zadaća, to ne čini. Time postaje metafora za mnoge takve slučajeve, ali i otkriva različite interese i međuljudske odnose.” Marijana Jakovljević, Glas Koncila, “Dokumentarac iz Vitićeva nebodera – Pojedinac za zajednicu”, 27.05.2023.
“Pa ipak, poruka filma daleko je od mračne. Prije svega je oda aktivnom suživotu, solidarnosti, zajedništvu i svim onim idejama koje je Bakal prepoznao u rasplesanom pročelju prije dvadeset godina. I dokumentarac ne označava kraj priče – on tek zaokružuje jedno njeno poglavlje – a Vitić će i dalje plesati.” Andrea Stanić, “Društvena koreografija iza rasplesanog pročelja”, Kulturpunkt, 09.05.2023.
“Sniman pretežno u zgradi i oko nje, počesto na skupovima stanara, živo montiran – suscenarist (uz Bakala) i montažer je Martin Semenčić – učestalo nošen brzometnom džez-skladbom Be-Bop Dizzy Gillespie All Starsa, dinamičan film sadržajno, predano, zdušno, uvjerljivo, no bez prokazivanja i upiranja prstom, prikazuje agoniju dugotrajna, (odveć) komplicirana, iscrpljujućeg postupka koji se oteže zbog nestručnosti, neodgovornosti, aljkavosti, taštine, zlobe… bit će i pohlepe. Ljudska narav? Poštenih, marljivih i dobronamjernih ima, ali premalo da bi se mogli nositi s naprosto znatno brojnijim, a uglavnom tvrdoglavijim i upornijim nevaljalcima kojima je zapravo lakše, jer teže je, zar ne, graditi i pregnuti nego rušiti i opstruirati.” Janko Heidl, “Lakše je rušiti nego graditi”, Vijenac br 765, 29. lipnja 2023.
“Poput arhitektove supruge Nade koja je sa suprugom plesala kroz život, Bakal pleše s Vitićevom kućom, paradigmatskim primjerom hrvatske moderne. Njegov potez da privremeno useli u Vitićevu zgradu, kako bi na licu mjesta u kući koja se doslovno ruši, strpljivo gradio atmosferu zajedništva i obnove, gotovo je nedrealno humanistički.” – Marina Pavković, ekonomistica i doktorica arhitekture, FB nakon šibenske premijere filma, 21. veljače 2024.
Redatelj/Director: Boris Bakal
Scenarist/Screenwriters: Boris Bakal, [Martin Semenčić]
Snimatelji/Cameramans: Adam Luka Turjak, Ante Cvitanović, Bojana Burnać, Bojan Haron Markičević, Boris Bakal, Damjan Nenadić, Danko Vučinović, David Oguić, Davorin Fahn, Dubravka Kurobaša, Filip Tot, Ines Lambert, Jadran Boban, Jasenko Rasol, Katarina Pejović, Lovro Cepelak, Mark Modrić, Rino Barbir, Sandra Uskoković, Plakor Kovačević, Srđan Kovačević, Veno Mušinović, [Vedran Senjanović], Tamara Cesarac, Tomislav Sutlar, Tomaš Kratochvíl
Montažer/Editor: [Martin Semenčić]
Skladatelj/Composer: Stanko Juzbašić
Producenti/Producers: Boris Bakal, Adrijana Prugovečki, Tibor Keser, Ivan Kelava
Produkcijska kuća/Production company: Multimedijalna umjetnička organizacija Bacači sjenki/Multimedia Arts Organization Shadow Casters
Koproducenti/Coproducers: Hrvatska Radiotelevizija/Croatian radiotelevision & 15 umjetnost
Podrška filmu: HAVC, Grad Zagreb – ured za kulturu, EU Media