Legendarni film H-8 uz uvodno predavanje Nikice Gilića

Ovoga petka, 17. svibnja s početkom u 21 sati u Pulskoj filmskoj tvornici u sklopu manifestacije Mjeseca našeg filma besplatna je projekcija legendarnog hrvatskog filma H-8… koji nakon više od pola stoljeća svojom montažom, glumom, napetošću te filmskim izlaganjem oduševljava svjetsku publiku i kritiku.

Redatelja i snimatelja Nikole Tanhofera u filmu također oslikava jugoslavenski mikrosvijet tog vremena te panoramu složenog društva kroz slojevito prikazivanje čak dvadeset likova!

Prije projekcije brojne aspekte ovog filma publici će preko videopoziva približiti filmolog, publicist, znanstvenik i predavač na Katedri za filmologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Nikica Gilić.

Nikola Tanhofer: H-8…

igrani film, 1958., Hrvatska, 105 minuta

Vozač nepoznatog automobila, od čijeg je registarskog broja zabilježen samo početni dio H-8, skrivio je sudar autobusa i kamiona te pobjegao. Više je putnika poginulo, dok su mnogi zadobili teške povrede. Priča filma vraća se unatrag te individualno upoznajemo putnike autobusa, ne znajući koji će od njih poginuti, a koji preživjeti udes.

Scenarij: Zvonimir Berković, Tomislav Butorac (prema ideji Zvonimira Berkovića i Nikole Tanhofera)
Kamera: Slavko Zalar
Uloge: Ðurđa Ivezić, Boris Buzančić, Antun Vrdoljak, Vanja Drach, Marijan Lovrić, Mira Nikolić, Antun Nalis, Mia Oremović, Stane Sever, Pero Kvrgić, Marija Kohn, Fabijan Šovagović, Ljubica Jović, Ivan Šubić, Siniša Knaflec, Rudolf Kukić, Drago Mitrović, Andro Lušičić, Stjepan Jurčević, Krunoslava Frlić, Pavle Bogdanović, Milan Orlović, Martin Matošević, Rudolf Sremec
Montaža: Radojka Ivančević
Scenografija: Zdravko Gmajner

Nikica Gilić rođen u Splitu 1973. Redoviti profesor, predstojnik Katedre za filmologiju Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Diplomirao komparativnu književnost i anglistiku 1997; od 1998. radi na Odsjeku za komparativnu književnost. Doktorirao je 2005. temom »Filmska genologija i tipologija filmskog izlaganja«. Predaje kolegije iz teorije i povijesti filma na Odsjeku za komparativnu književnost i na Akademiji dramske umjetnosti. Sudjelovao je na više međunarodnih simpozija. Održao je gostujuća predavanja na sveučilištima u Berlinu, Regensburgu, Konstanzu, Grazu, Zadru i Brnu. Autor je i urednik više knjiga, primjerice Filmski leksikon (2003, suurednik Bruno Kragić) i Uvod u povijest hrvatskog igranog filma (2010; drugo izdanje 2011). Bio je predsjednik Upravnog vijeća Zagreb filma, umjetnički savjetnik za dokumentarni film pri HAVC-u te član žirija više filmskih festivala i revija (npr. Pula, ZagrebDox, Dani hrvatskog filma u Zagrebu, Balkanima u Beogradu, Mediteran film festival u Širokom Brijegu…). Bio je i član Nadzornog odbora, a potom i Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja te Radničkog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predsjednik je Nadzornog odbora Hrvatskog društva filmskih kritičara, a bio je i član Vijeća te stručne udruge. Godine 2015. postao je pridruženi istraživač na Doktorskoj školi za Istočnu i Jugoistočnu Europu Sveučilišta u Regensburgu i Sveučilišta Ludwig-Maximilans u Münchenu (Njemačka), a godine 2023. je na Sveučilištu u Beču održao kolegij Modernizam u hrvatskom filmu u sklopu diplomskog studija južne slavistike.

Nikola Tanhofer rođen je 1926 u Sesvetama. Već kao sedamnaestogodišnjak bavi se filmom kao član kino-amaterskoga kluba Romanija. Studirao je na Filozofskom fakultetu. Po završetku Drugoga svjetskog rata radio je kao laborant, tonski tehničar, snimatelj-reporter, a 1949. počinje se intenzivno baviti zahtjevnim poslom snimatelja igranih i kratkometražnih filmova. Kao kamerman debitira u filmu Branka Marjanovića Zastava (1949), u kojem je odmah dostigao svjetske standarde. Prvi put u bivšoj jugoslavenskoj fotografiji koristi se stražnjom projekcijom. Nakon nekoliko uspješnih snimateljskih radova – Plavi devet (1950), Ciguli Miguli (1952), Sinji galeb (1953), Opsada (1956) – kao redatelj debitira filmom Nije bilo uzalud (1957). Godine 1958. snima najuspjelije ostvarenje H-8. Iste godine snimio je film Klempo, jedan od prvih hrvatskih filmova u boji. Do 1970. godine, kada snima svoj zadnji film Bablje ljeto, realizirao je još pet filmova. Godine 1969. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu utemeljio je Odsjek filmskog i televizijskog snimanja, gdje je bio i predavač. Objavio je knjigu Filmska fotografija (1981) i studiju O boji (1997). Primio je brojna priznanja, među kojima je i Vjesnikova nagrada Krešo Golik za životno djelo u filmskoj umjetnosti.

Program se odvija unutar nacionalne inicijative Mjesec našeg filma – H70 koju tijekom svibnja provodi Hrvatski audiovizualni centar u suradnji s Kino mrežom i 70 kina diljem Hrvatske.

Program Kluba Pulske filmske tvornice financijski podržavaju Grad Pula, Hrvatski audiovizualni centar i Zaklada Kultura nova.